Proizvodnja
zdrave hrane, izrada ručnih radova i razvoj seoskog turizma tri
su osnovna cilja Ženske zadruge domaće radinosti „Smilje” iz sela
Stragari. Selo Stragari smešteno je u podnožju planine Rudnik,
tamo gde samoniklo, bez pesticida ili bilo kakvog hemijskog tretmana,
rađaju plodovi divljih kupina, jagoda, malina, drenjina, zove,
šipurka... Nekoliko meštanki i žena iz Topole, sa Stragarkom Milenom
Jovanović na čelu, rešile su da spoje lepo i korisno, pa su aprila
2004. godine osnovale Žensku zadrugu domaće radinosti „Smilje”.
U početku je bilo deset članica, sada ih je 20, ali tvrde da je
pomagača i „simpatizera” znatno više, pa svoju z adrugu vole da
zovu „Smilje i prijatelji”.
U
kući Jelene Krstić zatekli smo domaćicu i njenog supruga, pomenutu
Milenu, zatim Milanku Glišić, Veru Popović, Mirjanu Živojinović
i Milku Stevančević. Žene su upravo rendale kupus za šarenu salatu,
kad je iz Aranđelovca, zajedno sa suprugom, kćerkom i dve unuke,
pristigla buduća članica Ljiljana Ignjatijević sa torbom punom
ručnih radova. Dobro raspoloženje i srdačan doček uz vruću domaću
pitu od višanja i jabuka.
Proizvodnja
zdrave hrane, izrada ručnih radova (vezenih, tkanih, heklanih)
i razvoj seoskog turizma – tri su osnovna programska cilja ove
z adruge. Polazi se od toga da je živa gre’ota ne iskoristiti
darove prirode i ženski potencijal, a takođe ne pokazati lepote
Šumadije svakome ko ume da uživa u njima. A lepote špajza i polica
u kući Jelene Krstić ukazuju na to da su sada prioritet tegle
i flaše sa kojima valja dočekati zimu.– Pravimo zimnicu onako
kako su to radile naše majke i bake – kaže Milena Jovanović, direktorka
Zadruge. – S punim pravom možemo da tvrdimo da je to zdrava hrana,
jer na naše voće i povrće samo rosa padne, a spremamo ga bez konzervansa
i bilo kakvog tretiranja, osim pasterizacije. Na branje povedemo
muževe i decu, svi uživamo u prirodi i opojnom mirisu šumskog
voća, napravimo piknik, obrnemo koje prase, a posle svi zajedno
peremo, čistimo, ljuštimo... Moj muž Miroslav zna da kaže: „Da
li sam ja normalan da čistim ovolike paprike!”
Osim Miroslava,
pomažu i ostali muževi: Petar, Adam, Veselin, Džo... Pardon, Džo
je više od muža – u njemu može da se pasterizuje čitava jedna
polica ili da se skuva 50 kilograma slatka. To je, zapravo, mašina
koju su žene tako nazvale pošto je dobijena na poklon od američke
nevladine humanitarne organizacije ACDI VOCA.
Slatki
program Zadruge sadrži sve vrste slatka, kompota, sokova, likera.
Recimo, sokove od šljive, drenjine, šipurka, zove sa limunom (zovu
ga prirodna „fanta šokata”), liker od šipurka, pa kompote od drenjine,
vinogradarske breskve, kruške kaluđerke, šljive ranke... sve starih,
zaboravljenih vrsta. U slani program spada sva moguća, zamisliva
i nezamisliva turšija, a kao „doktorska disertacija” svake domaćice,
pa i „Smilja”, svakako je ajvar.
Sve dovde teče glatko, ali kod plasmana prilično škripi. Ove vredne
žene, od kojih su neke zaposlene, neke su domaćice, a neke penzionerke,
manje-više rade za sebe, svoju porodicu, prijatelje i svoje Stragarce
od kojih imaju veliku podršku, a deo prodaju na poljoprivrednim
sajmovima. Gde god se pojave, budu svojevrsna atrakcija, a naročito
se ponose glavnom nagradom organizatora, osveštanom pozlaćenom
krunom i vikendom za sve članice Zadruge u Petrovcu na moru, na
internacionalnom Festivalu zdrave hrane i narodnog stvaralaštva
u Bogovađi. Ali na neko „pravo” tržište još ne mogu da izađu jer...
–
Pošto nemamo prostorije koje odgovaraju propisanim sanitarno-higijenskim
uslovima i tehnologa koji će da proverava ispravnost namirnica,
još ne ispunjavamo standarde za proizvodnju zdrave hrane – objašnjava
Milena Jovanović. – Zemljoradnička zadruga u Stragarima ustupila
nam je prostor od 50 kvadrata na trajno korišćenje i bez nadoknade,
koji mi želimo da pretvorimo u odgovarajući objekat. Za sada radimo
po kućama, ali to ugrožava našu privatnost i sprečava nas da proizvodimo
hranu u većim količinama i da angažujemo veći broj žena koje bi
nam pomagale u jeku sezone.
Od mnoštva
recepata posebno nas je zainteresovao neobični liker od šipurka,
ali nam je rečeno da je to – poslovna tajna. U zamenu smo dobili,
takođe neobičan, recept za kuvani paradajz.
Potrebno je:
12 kilograma paradajza, pola kg luka, pola kg šargarepe pola kg
paprike, veza peršuna, veza celera, so, šećer
Paradajz
isecite na komade, dodajte isečene na krupno luk, papriku, šargarepu,
peršun, celer i sve kuvajte dok povrće ne bude mekano. Zatim ga
propasirajte na mašini što odvaja ljuske, prokuvajte sok da izbaci
samo jedan ključ, dodajte po ukusu soli i šećera, sipajte u vruće
flaše, zatvorite ih, stavite u korpu za veš, ušuškajte u ćebad
ili jastuke i ostavite da se ohladi.
Na
kraju da kažemo: Zadruga je naziv dobila po smilju, cveću koje
ne vene, pa se i od te simbolike očekuje pozitivan uticaj.
Tekst
je objavljen u listu Politika 29. oktobra 2006. godine
Ako
ste zainteresovani za proizvode "Smilja" javite se na
smilje@stragari.co.yu