|
Na
severoistočnim padinama Rudnika, sakriven u gustoj šumi, sedam kilometara
od Stragara, nalazi se manastir Voljavča sa crkvom posvećenom Sv.
Arhangelima Mihailu i Gavrilu.
Voljavča je zadužbina Mihaila Končinovića, moćnog feudalnog gospodara,
podignuta početkom XV veka na ostacima stare crkve
iz 1050. godine.Ktitor manastira, koji je bio poreklom iz Srebrnice
(srednjovekovno naselje nedaleko od današnjih Stragara), svoju zadužbinu
je bogato obdario imanjima.Svečano osvećenje crkve izvršio je valjevski
mitropolit Teofan, a posle ktitorove smrti potomci su nastavili
da se brinu o porodičnoj zadužbini.
Crkva
manastira Voljavče podignuta je u graditeljskim tradicijama Moravske
škole, u bliku trolista, sa kupolom iznad centralnog prostora i
polukružnim apsidama na severnoj, istočnoj i južnoj strani.Brojna
oštećenja i preziđivanja u potpunosti su uništila slikanu dekoraciju,
(za koju se zna da je postojala u XVII veku) tako da danas u unutrašnjosti
crkve više nema živopisa.
U manstirskom konaku izgrađenom 1765. godine, koji spada u red najznačajnijih
i najstarijih konaka u Srbiji, 1805. godine bilo
je sedište Praviteljstvujuščeg sovjeta srpskog,
prve Karađorđeve vlade, na čijem čelu je bio prota Matija Nenadović.1838.
godine, kada je Janićije Đurić na zapadnoj strani crkve podigao
veliku kulu zvonaru.Crkva je svoj današnji izgled dobila 1865.
godine izgradnjom konaka na južnoj strani crkve.
Tapija
Mehmed Spahije Voljavči (1539.god.)
Značajne
podatke o manastiru daju turski defteri.U detaljnom opisu Smederevskog
sandžaka 1516. godine kaže se da je manastir izvan
deftera, a da je manastir dosta dobrog imovnog stanja – njegov prihod
je 4714 akči, što je pet puta više od prihoda susednog Blagoveštenja
u istom popisu.Popis iz 1528. godine beleži manastir
sa jednim monahom, a u popisima sa kraja XVI veka, u manastiru se
beleže dva monaha, koji na ime poreza plaćaju 500 akči godišnje.O
životu manastira u XVII veku ima malo podataka.Na početku veka iguman
manastira bio je Zaharija : u njegovo vreme je, 1607. godine,
napisan manastirski tipik, a takođe se pominje i tapija manastira
iz 1680. godine.
Istočni
(''Karađorđev'') konak
Manastir
je, 1759. godine teško postradao od Turaka, kada
je opljačkan i zapečaćen pečatom kadije i kada mu je nametnuta globa
od 330 groša.Manastir je ostao zatvoren tri godine dok nametnuti
dug nije isplatio novi iguman Aleksije, koji pored toga kupuje još
zemlje, vodenicu i valjaricu.Tada je izvršen čitav niz građevinskih
radova na crkvi i drugim zgradama manastirskog kompleksa.Između
ostalog, 1765. godine sa istočne strane podignut
je konak.Iguman Aleksije vodi računa o duhovnim
potrebama pa za manastir nabavlja veći broj bogoslužbenih knjiga
i ikona.
Na mesto igumana manastira, 1786. godine, dolazi
Hadži Ruvim, koji oko sebe okuplja mlade darovite ljude, uči ih
pismenosti i usmerava ka ovladavanju duborezačkih, kamenorezačkih
i slikarskih veština.On je bio i aktivni protivnik nepravednih turskih
gospodara i energični borac za prava porobljenog naroda.Uoči austro-turskog
rata (1788-1791) on odlazi u Zemun, odakle prelazi u fruškogorske
manastire, gde zbog izbijanja rata i ostaje.Na drugoj strani, Turci
su za odmazdu 6. aprila 1789. godine opljačkali i spalili
Voljavču.

Manastir
je imao vrlo zapaženu ulogu u Prvom srpskom ustanku.U danima pred
izbijanje ustanka u njemu se često skrivao Karađorđe.Kada
je 1805. godine formiran Praviteljstvujušči Sovjet,
Karađorđe je za prvo njegovo sedište odredio manastir Voljavču.Razloge
za ovu odluku treba pre svega, tražiti, u činjenici što je manastir
smešten u brdima, usred guste šume, daleko od puteva i Turaka.Sovjet
je u Voljavči započeo izradu nacrta o uređenju vrhovne uprave, suda
i ostalih institucija, a pored toga presuđivao je za manja krivična
dela narodu iz okoline.
Izgradnja
manastira Voljavče nastavljena je 1838. godine,
kada je Janićije Đurić na zapadnoj strani crkve podigao veliku kulu
zvonaru.Manastirski kompleks je svoj današnji izgled dobio 1865.
godine izgradnjom konaka na južnoj strani crkve.
Pored
zida, kod leve pevnice u manastirskoj crkvi, uzidana je glava Karađorđevog
barjaktara, Tanaska Rajića, kome su Turci odrubili glavu na Ljubiću
kod Čačka.Za vreme Drugog srpskog ustanka starešina manastira Voljavča
doneo je Rajićevu glavu i u konaku crkve je sahranio.
Dve
stotine godina nakon prvog zasedanja Praviteljstvujuščeg sovjeta,
prve vlade savremene Srbije, u Voljavči je, u istoj prostoriji u
kojoj je pre dva veka zasedao Sovjet, održana svečana sednica
republičke vlade sa premijerom Vojislavom Koštunicom na
čelu.O tome pročitajte više ovde.
|
|
Manastir
Blagoveštenje nalazi se na severoistočnim obroncima Rudnika, pored
Blagoveštenske reke, 8 km udaljen od Stragara. Narodna tradicija
osnivanje ovog manastira vezuje za vreme kralja Dragutina, a da
potiče iz srednjeg veka svakako potvrduju nedavno otkrivene freske
koje se na osnovu stilskih odlika vezuju za slikastvo sa kraja XIV
veka.
Početkom XVII veka na manastiru su izvedeni obimni graditeljski
radovi.Crkva je obnovljena, ispred nje je dozidana priprata, a iznad
naosa podignut tavan – skrivnica, koju je kasnije Karađorđe koristio
kao ostavu za barut.Unutrašnjost je živopisana, a izrađen je i novi
ikonostas.
Više podataka o manastiru potiče iz XVIII veka : oni su dokaz da
je manastir u tom razdoblju bio značajno duhovno i kulturno sedište
ovog kraja.Tokom XVIII veka u manastiru je postojala škola i prepisivačka
radionica.
Velike
nevolje za manastir nastale su u vreme austro-turskog rata (1788-1791).Turci
su 6. aprila 1789. godine zapalili manastir Voljavču, a u tom
naletu stradalo je i Blagoveštenje.Manastir je obnovljen 1795.
godine.
U
teškim vremenima izmedu dva ustanka u manastiru je 21. aprila
1814. godine održan sabor srpskih glavara, među kojima je bio
i knez Miloš
Obrenović.Sa sabora je iguman Grigorije napisao pismo ruskom caru
Aleksandru I.Obaveštavao ga je o teškom položaju naroda i molio
za pomoć.
Novi zamašni graditeljski radovi izvršeni su sredinom XIX veka,
kada je crkva temeljno prepravljena : tada je dobila današnji
izgled.Godine 1844. na zapadnoj strani crkve podignuta je nova
zvonara od kamena.U spomen na Svetoandrejsku skupštinu 1858. godine
knez Miloš je manastiru poklonio zlatan krst.
Drugi
svetski rat doneo je nova stradanja.Nemci su 1942. godine spalili
manastirske konake.U zapusteli manastir dolazi monahinja Mihaila,
danas igumanija manastira, okuplja sestrinstvo i započinje obnovu.Obnova
razrušenog konaka, je završena 1957. godine, a 1960. sagrađen je
novi konak, nad njim je 1982. podignut sprat i urađena kapela.
U podnožju manastira, na izvoru Svetinji, podignuta je 1991. godine
kapela posvecena Sv. Petki.Godine 1995. izvršeni su obimni radovi
na krovnoj konstrukciji crkve – pokrivena je olovnim krovom.

Jedna
od najvećih znamenitosti Blagoveštenja je ikonostas
- monumentalni duborezni krst sa Hristovim raspećem, koji svojom
lepotom i suptilnošću predstavlja jedinstvenu drevnu relikviju.
Hristovo raspeće je izuzetna pozlaćena rezbarija, precizno izvedena
u nizu cvetnih motiva, geometrijskih prepleta, dekorativno obrađenog
postamenta i krakova krsta.U Blagoveštenju, Raspeće je od 1690.
godine, a nakon trogodišnje restauracije u Narodnom muzeju u Beogradu,
vraćeno je u manastir 2001. godine. |