Dušan
Milošević (rođen u Stragarima 1. juna 1894. godine, preminuo u
Beogradu 19. maja 1967. godine) bio je jedan od osnivača i prvih
igrača BSK-a (preteče današnjeg OFK Beograda), odličan atletičar
i plivač.
U
Košutnjaku 20. maja 1912. godine pobedio je u kvalifikacionoj
trci na 100 m za odlazak na Olimpijske igre u Stokholm. Stazu
je pretrčao za 12 sekundi.
Olimpijada
u Stokholmu
U Stokholmu 1912. godine, Olimpijski komitet Srbije je primljen
u članstvo MOK, a atletičari Dušan Milošević i Dragutin Tomašević
prvi sportisti pod zastavom Srbije na Igrama.
U
švedskoj prestonici prvi put su učestvovali sportisti Srbije.
Bila su to dvojica atletičara, Dušan Milošević je nastupio u trci
na 100 metara, a Dragutin Tomašević je trčao maraton.

Na
petim Olimpijskim igrama u Stokholmu, 23. juna 1912. godine učestvovao
je u kvalifikacijama na stazi od 100 m. Milošević je nastupio
u osmoj od sedamnaest grupa i u svojoj grupi stigao treći sa 11,6
sekundi i nije se plasirao u sledeću rundu takmičenja, jer su
dalje išla po dvojica najbržih u svakoj grupi. Prvi u grupi je
bio Šveđanin Lindberg s vremenom 11,3. Kako pominju ondašnji hroničari
ovo je bilo vreme dostižno za Dušana Miloševića, ali je on neposredno
pred start dobio povišenu temperaturu i na samom cilju se čak
onesvestio. Prenet je u stokholmsku bolnicu gde je konstatovano
trovanje arsenom koji je verovatno uneo s hranom u organizam.
U bolnici je ostao nekoliko nedelja a uspešan oporavak našeg olimpijca
podstakla je poseta predsednika MOK Pjera de Kubertena i njegove
kćerke. Švedska policija je obavila istragu, ali nije utvrdila
kako se naš olimpijac otrovao.
Po povratku u Srbiju Milošević se više nije bavio atletikom, ali
je nastavio da uspešno igra na poziciji halfa za BSK sve do početka
Prvog svetskog rata. Za vreme rata bio je u zarobljeničkom logoru
u Mađarskoj, a najveći deo svog radnog veka proveo je u rudniku
azbesta u Stragarima, gde je i penzionisan u zvanju savetnika. Umro
je u Beogradu 19. maja 1967. gde je i sahranjen.